Šta je prostatektomija?

Prostatektomija je hirurška procudura uklanjanja dela ili cele prostate. Indikacije predstavljaju:

  • Benigna hiperplazija prostate je stanje koje nastaje kada se prostata uveća, što se dešava tokom starenja kao fiziološki (normalan) proces. Iako neki muškarci ne moraju imati simptome, uvećana prostata kod drugih stvara poteškoće pri mokrenju. Prvi simptomi se obično javljaju posle 50. godine života i mogu se dalje pogoršavati. Najčešći su u vidu učestalog mokrenja, naročito noću, kao i sporog i iskrekidanog ili slabog mlaza urina. Kod malog procenta muškaraca može doći do retencije (zadržavanja) urina, što znači da muškarac ne može da isprazni bešiku. Rizici zadržavanja urina su česte infekcije urinarnog trakta, urosepsa, oštećenje funkcije bubrega, pa čak i otkazivanje bubrega. Rizik od zadržavanja mokraće se povećava sa godinama, simptomima i povećanjem prostate. Važno je znati da slični simptomi mogu postojati i u slučaju karcinoma prostate i karcinoma mokraćne bešike.

  • Karcinom prostate koji zаuzimа drugo mesto od svih kаrcinomа kod muškаrcа. Pojаvа rаkа prostаte je izuzetno retkа pre 45. godine životа, ali nаkon 50. godine učestаlost znаčаjno rаste. Trebа nаvesti i podаtаk dа u porodicаmа gde je već bilo rаkа prostаte, vreme njegovog pojаvljivаnjа može biti znаtno rаnije dok je rizik zа ovu bolest znаtno veći. Od izuzetne vаžnosti je činjenicа dа karcinom prostаte u rаnom stаdijumu ne pokаzuje nikаkve znаke i simptome koji se mogu primetiti. Sa napredovanjem bolesti javljaju se simptomi slični kao kod benigne hiperplazije prostate, stim što se može javiti i krv u urinu. Zbog toga su protrebni redovni pregledi kod urologa nakon 50. godine života.

Operativni zahvat se može izvesti klasičnim pristupom ili minimalno-invazivno. Tip anestezije je prilagođen operativnom pristupu.

  • Otvoreni pristup podrazumeva pravljenje reza na donjem delu trbuha, ispod pupka. Može se primeniti kod svakog pacijenta, dok u slučajevima uznapredovalih karcinoma ili znatnog uvećanja prostate kod benigne hiperplazije predstavlja i jedini mogući pristup.

  • Minimalno-invazivni pristup obuhvata:

    • Laparoskopska prostatektomija - uklanjanje prostate pomoću specijalnih hirurških i endoskopskih instrumenata koji imaju video kameru na svom vrhu i koji se u trbuh uvode kroz male rezove.

    • Transuretralna prostatektomija (TURP) - primenjuje se u cilju hirurškog lečenja benigne hiperplazije prostate. Predstavlja terapijsku opciju za muškarce koji imaju srednje do teške probleme sa mokrenjem, a kod kojih lekovi nisu dovoljno efikasni. Za izvođenje operacije koristi se specijalan hirurški instrument - resektoskop, koji se uvodi kroz vrh penisa do dela uretre (mokraćne cevi) gde je prostata. Resektoskopom se skidaju slojevi prostate, koji se nakon toga uz pomoć tečnosti se spiraju i uklanjaju na kraju operacije.

U zavisnosti od stepena uznapredovalosti bolesti može se uraditi:

  • Parcijalna prostatektomija - uklanjanje dela prostate. Primenjuje se kod benigne hiperplazije ili karcinoma u početnom stadijumu.

  • Radikalna prostatektomija - uklanjanje cele prostate zajedno sa delom uretre i okolnim limfnim čvorovima. Primenjuje se u slučajevima uznapredovalih karcinoma. U palijativnom lečenju metastatskog karcinoma prostate se može primeniti i bilateralna orhiektomija tj. obostrano uklanjanje testisa.

NAPOMENA: Treba znati da se komplikacije nakon prostatektomije mogu javiti kao i kod svakog operativnog zahvata. U cilju lečenja uznapredovalog karcinoma prostate, zbog potrebe radikalnosti zahvata, mogu biti i neizbežne. Ove komplikacije se ogledaju u inkontinenciji urina (nemogućnosti zadržavanja urina), erektilnoj disfunkciji (impotenciji), i strikturi (suženju) uretre ili vrata mokraćne bešike. Minimalno-invazivni pristup omogućava bolje sagledavanje struktura usled uveličanja slike te i redukciju pojave komplikacija, posebno seksualne disfunkcije. Određene poteškoće sa pomenutim mogu postojati i do 6 meseci nakon operacije, kada uzimanje lekova za potenciju može pomoći. Transuretralna prostatektomija praktično ima minimalan rizik od komplikacija.

NAPOMENA: Budite svesni da nije uvek moguće planirati i izvesti minimalno-invazivnu operaciju, što zbog osobina same bolesti, tako i zbog mogućih priraslica nastalih nakon prethodnih operacija i tehničkih problema tokom minimalno-invazivne procedure. Tada se mora preći na otvoreni pristup. Svejedno kojim pristupom se izvodi Vaša operacija, najvažniji je efekat u smislu izlečenja, koji ne sme biti kompromitovan samim načinom operacije.

Šta se dešava pre operacije?

Nekoliko dana pre same operacije razgovaraćete sa anesteziologom i hirurgom o svim pojedinostima, planu hirurške intervencije, mogućim komplikacijama i ishodu operacije. Na dan pre operacije možete piti i jesti tečnu hranu sve do 6h pre same intervencije. Ujutru možete uzeti redovnu terapiju sa malo vode. Može biti potrebno da jutro pre operacije ispraznite creva tj. da uradite klistir.

Šta se dešava nakon operacije?

Tokom prvog postoperativnog dana bićete pod stalnim nadzorom iskusnog anesteziologa. Terapija bola koju sprovode anesteziolozi olakšaće Vam ranu postoperativnu fazu. Dok ne budete mogli samostalno da mokrite nosićete urinarni kateter, što je obično par dana. Ponekad je kod određenih pacijenata prisutna blaga inkontinencija urina, koja se najčešće uspešno rešava obavljanjem Kegelovih vežbi (uz pomoć kojih se jačaju mišići karličnog dna).

U zavisnosti od Vašeg opšteg stanja, provešćete nekoliko dana u bolnici. Nakon minimalno-invazivne procedure taj period je kraći. Biće Vam propisana adekvatna terapija. Do potpunog povratka u svakodnevnu rutinu potrebno je oko 4-6 nedelja, kada ujedno treba izbegavati naprezanja. Preporučuje se povećan unos tečnosti u cilju propiranja mokraćne bešike. Seksualne odnose možete imati 6-8 nedelja nakon operacije. Nakon totalne prostatektomije moći ćete da doživite orgazam, ali će u ejakukatu biti veoma malo ili nimalo semene tečnosti.

Cenovnik

Pregled i dijagnostika

Operacije prostate